im. ž. 〈G tankòćutnosti, I tankòćutnošću/tankòćutnosti〉 osobina onoga koji je tankoćutan; sin. senzibilnost

im. m. 〈G tanjúra, I tanjúrom; mn. N tanjúri, G tanjúrā〉 1. dublja ili plića okrugla posuda iz koje se jede [~ za juhu; duboki ~; plitki ~] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu posudu [~ juhe] ◇ leteći ~ letjelica kojom se kreću izvanzemaljci ♦ dati (donijeti i sl.) na tanjuru (pladnju) komu što dati u gotovu obliku komu što; dobiti na tanjuru (pladnju) što dobiti što u gotovu obliku (bez imalo truda)

im. ž. 〈G tanjùračē; mn. N tanjùrače, G tanjùrāčā〉 polj. stroj za usitnjavanje zemlje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tanjùrām, 3. l. mn. tanjùrajū, imp. tanjùrāj, aor. tanjùrah, imperf. tanjùrāh, prid. r. tanjùrao, prid. t. tȁnjurān〉 pripremati oranice za sjetvu ili sadnju tanjuračom

prid. 〈G tȁočeva; ž. tȁočeva, s. tȁočevo〉 koji pripada taocu

im. ž. 〈G tȁokinjē; mn. N tȁokinje, G tȁokīnjā〉 žena koja je silom zadržana da svojim životom jamči da će zahtjevi otmičara biti ispunjeni

im. ž. 〈G tapètē; mn. N tapète, G tapétā〉 ukrasna i zaštitna prevlaka za zid ili pokućstvo

im. m. 〈G tapetára, V tȁpetāru; mn. N tapetári, G tapetárā〉 obrtnik koji presvlači pokućstvo tkaninom ili kožom

prid. 〈G tapetáreva; ž. tapetáreva, s. tapetárevo〉 koji pripada tapetaru; sin. tapetarov

im. ž. 〈G tapetàricē; mn. N tapetàrice, G tapetàrīcā〉 obrtnica koja presvlači pokućstvo tkaninom ili kožom

prid. 〈G tapetàričina; ž. tapetàričina, s. tapetàričino〉 koji pripada tapetarici

prid. 〈G tapetárova; ž. tapetárova, s. tapetárovo〉 usp. tapetarev

prid. 〈G tapètārskōg(a); ž. tapètārskā, s. tapètārskō〉 koji se odnosi na tapetare i tapetarstvo [~ radovi]

im. s. 〈G tapetárstva〉 djelatnost tapetara

im. m. 〈G tapíra, I tapírom; mn. N tapíri, G tapírā〉 zool. kopitar biljožder sličan svinji koji živi u Južnoj Americi i Aziji [američki ~]

im. ž. 〈G tapisèrijē; mn. N tapisèrije, G tapisèrījā〉 ručni rad velikih dimenzija koji služi kao ukras

im. m. 〈G tapisóna; mn. N tapisóni, G tapisónā〉 podna obloga od tkanine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tȁpkām, 3. l. mn. tȁpkajū, imp. tȁpkāj, aor. tȁpkah, imperf. tȁpkāh, prid. r. tȁpkao〉 1. oprezno koračati laganim i sitnim koracima [~ u mraku] 2. lupkajući poravnavati meku površinu čega

im. ž. 〈G taràntulē; mn. N taràntule, G taràntūlā〉 zool. najveći grabežljivi pauk tijela prekrivenoga gustim dlakama koji živi u južnoj Europi

im. ž. 〈G tarífē; mn. N tarífe, G tarífā〉 službeno utvrđena cijena ili popis cijena, obično nekih javnih usluga [ljetna ~]; sin. pristojba

prid. 〈G tàrīfnōg(a); ž. tàrīfnā, s. tàrīfnō〉 koji se odnosi na tarifu [~ sustav]

im. m. 〈G tarioníka; mn. N tarioníci, G tarioníkā〉 porculanska zdjelica s tučkom, dio laboratorijskoga posuđa koji služi za drobljenje

im. m. 〈G tartúfa; mn. N tartúfi, G tartúfā〉 bot. cijenjena jestiva gljiva mješinarka s podzemnim plodištima [istarski ~]

im. m. → punac

im. ž. → tipkovnica

prid. 〈G tàšta; odr. tȁštī, G tȁštōg(a); ž. tàšta, s. tȁšto; komp. tàštijī〉 koji stavlja sebe i svoje želje na prvo mjesto, koji je sebi najvažniji [~ čovjek]; ant. smjeran

im. ž. → punica

im. ž. 〈G taštìnē; mn. N taštìne, G taštínā〉 osobina onoga koji je tašt; ant. smjernost

im. m. 〈G tȃta; mn. N tȃti/tȁtovi, G tȃtā/tȁtōvā〉 osoba koja krade; sin. kradljivac, lopov

im. m. 〈G tȁtē; mn. N tȁte, G tȃtā〉 hip., razg. otac od milja; ant. mama

im. ž. 〈G tàticē; mn. N tàtice, G tȁtīcā〉 žena koja krade; sin. kradljivica

im. m. 〈G tȁticē; mn. N tȁtice, G tȁtīcā〉 hip. tata od milja; ant. mamica

prid. 〈G tàtičina; ž. tàtičina, s. tàtičino〉 koji pripada tatici; sin. kradljivičin

prid. 〈G tȁtičina; ž. tȁtičina, s. tȁtičino〉 koji pripada tatici

im. ž. 〈G tȁvē; mn. N tȁve, G tȃvā〉 kuhinjska posuda s dugim drškom u kojoj se prže jela [~ za palačinke]

im. m. 〈G tàvana; mn. N tàvani, G tȁvānā〉 potkrovni prostor, prostorija između najvišega kata i krova [držati stvari na tavanu]

im. ž. 〈G tavànicē; mn. N tavànice, G tavànīcā〉 greda koja drži strop [drvena ~]

prid. 〈G tàvanskōg(a); ž. tàvanskā, s. tàvanskō〉 koji se odnosi na tavan [~ stan]

〈G TBC-a〉 pokrata za tuberkulozu

os. zam. 〈GA〉 v. pod ti¹

vez. 1. a. zatvara niz u kojemu se nabraja [Kupio je kruh, mlijeko ~ brašno.]; sin. i b. u ekspresivnome nabrajanju naglašuje svaku riječ u nizu [Nakupovala je te haljina, te cipela, te svakakvih stvari.]; sin. i; ant. ni, niti c. povezuje dvije iste riječi naglašujući njihovo značenje [On priča ~ priča, nikad kraja.]; sin. i, pa 2. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice čije radnje mogu biti: a. istodobne [Učio je ~ pisao zadaću.]; sin. i b. u odnosu prijevremenost – poslijevremenost [Bila sam u školi ~ otišla kući.]; sin. i, pa c. neutralne s obzirom na vrijeme [Rado je plesao ~ znao pjevati.]; sin. i d. u uzročno-posljedičnome odnosu [Pao je s bicikla ~ završio u bolnici.]; sin. i, pa

im. m. 〈G tèātra, I tèātrom; mn. N tèātri, G tèātārā〉 v. kazalište

os. zam. 〈GA〉 v. pod ti¹

os. zam. 〈DL〉 v. pod ti¹

im. m. 〈G tȅčāja; mn. N tȅčāji/tȅčajevi, G tȅčājā/tȅčajēvā〉 1. kraća obuka izvan redovitoga školskog sustava tijekom koje se stječu osnovna znanja ili vještine iz pojedinih područja [~ stranoga jezika; krojački ~] 2. dnevna vrijednost novca [~ kune]

prid. 〈G tȅčājnōg(a); ž. tȅčājnā, s. tȅčājnō〉 koji se odnosi na tečaj [tečajna lista]

prid. 〈G tèčna; odr. tȅčnī, G tȅčnōg(a); ž. tèčna, s. tȅčno; komp. tèčnijī〉 koji se jede s tekom, s užitkom [~ zalogaj]

pril. 〈komp. tèčnijē〉 1. s tekom, s užitkom [~ jesti] 2. v. glatko